Oštrolisna veprina

 

 

 

 


Oštrolisna veprina - (Ruscus aculeatus), po izgledu veprina je trajnica tj. višegodišnja  zimzelena bijlka koja naraste i do metar visine a neke vrste su i više zavisno od vrste tla i položaja. Voli zasjenjene položaje. hladovine,tako da je često nalazimo u većim  biljnim zajednicama po primorskim šumama i šikarama.Najviše se nalazi na nižim nadmorskim visinama, idealno  stanište joj je od 300—500m, iako nema strogih granica.
U Hrvatskoj  je nalazimo uz južne rubove Istarskog poluotoka, po otocima, Dalmatinskoj zagori,u  Gorskom Kotaru, te u Hrvatskom Zagorju i Slavoniji , u hrastovim šumama  blizu riječnih tokova.

OPIS  I   IZGLED BILJKE

Stabljika-ima jako razgranatu  drvenastu stabljiku.Iz korijena  se u visinu granaju  ravne grane koje su veoma  čvrste i rastu u  raznim smjerovima, da bi cijeloukupno na kraju dobila   oblik širokog nepristupačnog   grma  koji varira od 30 cm do 1m, zavisno od uvjeta gdje raste.

List-  oštrolisna veprina ima posebno prepoznatljive jajasto oblikovane kožne listiće koji su više bodlje nego list pa se još nazivaju lažni listići-filokladije-.Oni su smješteni nasuprotno po stabljici biljke i veoma su oštri i bolno neugodni  ako se neoprezno približimo.

Cvijet-  velika posebnost ove biljke su sitni i neugledni, zelenkasto-bijeli cvjetići sa po pet latica i crno bijelim tučkom u sredini,kojeg ćemo vrlo teško uočiti ukoliko ne naiđemo na otvoreni cvijet. Biljka cvate u ožujku ili travnju. Cvijet je bez mirisa, smješten je u pazušcima listića kao da je obješen.

Veprina je dvodomna biljka a to znači da u prirodi nalazimo posebno biljke sa ženskim i posebno sa muškim cvjetovima. Biljke sa ženskim cvjetovima imaju tučak, a sa muškim imaju prašnike.

Plod -  plod veprine je veoma upadljiva boba  jarko crvene boje,ona  se smjestila  na list veprine ,koji je dovoljno čvrst da je nosi.U svom kućištu boba se sastoji od dvije pravilno složene plodnice sa sjemenkama.Svaka plodnica ima po dvije sjemenke.

Korijen -   je najljekovitiji dio veprine koji je upravo zahvaljujući svojoj razgranatosti uspio iscrpiti iz zemlje tolike vrijedne spojeve  i minerale koji su čovjeku potrebni.Na glavni  odebljali dio korijena  nanizani su mnogi sitni i još sitniji korjenčići –rizomi-koji se granaju na sve strane do nekih 30 cm dubine. Korijen je ljutog i gorkog okusa, i specifičnog ugodnog mirisa.Boja mu je bijela a na mnogim rebrastim pregibima  je blijedo-ružičasta, i čini njegov izgled vrlo zanimljivim, poput umjetničkih tvorevina koje samo priroda može dati.

Izdanak - još se zove herba ili zelen veprine.Na proljeće nas veprina  daruje mladim metličastim izdancima,zelene boje čiji je okus nešto više gorak od već nama svima poznate i cijenjene šparoge.

Ti izdanci veprine su već dugi niz godina, nepravedno zapostavljeni kao gurmanska delicija čije su kvalitete ravne šparogi a po nekim studijama  iz morfologije i farmakopeje biljaka, i učinkovitije.

fotografija:Zoran Ožetski // tekst preuzet sa: veprina com

Za registrirane korisnike