Članci

Štuka

 

 

 

 

 

Štuka (Esox lucius), je riba iz porodice Esocidae.Ima vretenasto tijelo i veliki je grabežljivac.To njegovo vretenasto tijelo završava karakterističnom glavom, širokom i spljoštenom, u obliku pačjeg kljuna. Čeljust joj je opremljena s oko 700 zuba, nagnutih prema unutra. Oči, smještene na vrhu glave, omogućavaju joj široko vidno polje. Leđna peraja, položena na vrhu stražnjeg dijela tijela, služi joj za snažan zalet kad odluči napasti plijen!
Pore na glavi, smještene na obje donje čeljusti povezane s bočnom linijom, omogućuju štuki da osjeti i najmanju vibraciju s velike daljine.
Boje njezinog tijela pogodne su za savršenu kamuflažu: leđa, tamno zelene boje koja ide do crne, prošarana svjetlijim trakama, dok su bokovi zelenkasti, a trbuh bijel.zaštićena je vrsta.

Opis i građa:
Ima izduženo tijelo pokriveno sitnom ljuskom, tijelo štuke je prava mišićna opruga, koja joj omogućava da pri napadu na plijen postigne početno ubrzanje do 11 m/s2, što je rekord među ribama. Ipak maksimalne brzine plivanja štuke nisu tako zadivljujuće i ne prelaze 60km/h. To nam kazuje da štuka nije uporni progonitelj i da u slučaju neuspješnog napada brzo odustaje od daljeg gonjenja plijena.
U lovu koristi sposobnost izuzetnog ubrzanje kojeg postiže zahvaljujući snažno razvijenoj repnoj peraji i dosta debelom repnom vratu, kao i međusobno blizu i nasuprotno postavljenim neparnim perajama. U munjevitoj reakciji koristi joj valjkast i zašiljen oblik tijela koji lako probija vodu.
Moćno oružje za hvatanje plijena su joj velika usta, puna oštrih zuba, približno 700, različitih oblika i veličine, postavljenih na svim kostima kostura glave u viličnom i jezičnom predjelu. Pri uzimanju hrane, štuka plijen hvata s 'boka i okreće ga naprijed glavom, te ga tako guta. Zašto? jednostavno iz tog razloga da joj se u crijevima ne otvore leđne peraje recimo grgeča, što može uzrokovati ozbiljne probleme u probavljanju hrane koje obično završe smrtno. Snažna muskulatura usta i ždrijela joj daju sposobnost da prostor usne duplje višestruko proširi, što uz ogroman zijev i rastezljiv želudac, omogućava relativno sitnim štukama gutanje krupnog plijena.Pore na glavi, smještene na obje donje čeljusti povezane su s bočnom linijom, omogućuju štuki osjetiti i najmanju vibraciju s velike daljine.

Navike, stanište, razmnožavanje:
Štuka je riba nizinskih voda, rijeka, jezera i bara. Prema nepouzdanim podacima, naraste do 1,5 pa i 2m i može težiti do 34 kg. Znatno su realniji podaci o težini do 15 kg. Životni vijek procjenjuje se na 40 godina, ali pretpostavlja se da može biti i duži. Među grabežljivim ribljim vrstama štuka je vrsta koja guta najkrupniji plijen (u odnosu na vlastitu veličinu). To objašnjava i njenu proždrljivost za kederima i varalicama jedva manjim od nje.Dnevno i sezonsko kretanje štuke zavisi pretežno od njenog uzrasta. Treba naglasiti da je to grabežljiva vrsta koja rano prelazi na ishranu ribom, već poslije dva mjeseca života, pri dužini od nekoliko cm. Pri tom je instinkt toliko jak da se mlađ štuke, u slučaju nepovoljnih uvjeta za proljetni mrijest drugih vrsta i njegovo kašnjenje hrani pripadnicima svoje vrste koji zaostaju u rastu. Već u travnju i svibnju se duž obraslih obala bara, kanala i rijeka mogu vidjeti sitne štuke uredno „zamrznute" u položaju očekivanja plijena. Završetkom prve sezone života, ovisnosti od uvjeta, štuke dostignu i 30 cm dužine. Tokom te prve godine intenzivno se hrane svakim plijenom kojeg mogu progutati. Pri tome, ne biraju hranu i najviše jedu najčešću vrstu ribe u staništu. Onda kad to postane sama štuka nastupa nemilosrdni kanibalizam. Odrasle štuke se osim ribom hrane i žabama, sitnim vodenim pticama i neopreznim sitnim sisavcima.

Razmnožavanje:
Štuka se mrijesti rano, već krajem zime, u našem podneblju od veljače do travnja. Prvi put ulazi u mrijest s navršenih 3-4 godina starosti. Ženka, u ovisnosti od veličine, polaže 16-75 tisuća komada ikre, čija inkubacija, poslije oplođenja traje 10-15 dana. Odmah po rođenju, mlađ se hrani planktonom i ličinkama raznih kukaca. Brzo raste, u samo šest tjedana dosegnu 6 do 8 cm. Nakon što dosegnu tu veličinu, zanima ih samo riba. U pravilu, štuka napada samo bolesne, ranjene i spore ribe, ali kad se ukaže prilika, baca se i na žabe i na glodavce.

Mamci i pribor za lov:
Štuka je izrazita grabljivica i najviše se oslanja na vid. Dakle, vid joj je glavno orijentaciono čulo. Oba oka su okrenuta naprijed, što daje stereoskopski vid, koji joj omogućava dobru predstavu o dubinskoj oštrini. Od organa lateralnog sistema, posebno je značajna grupa senzornih osjetila na vanjskoj strani donje vilice. Najbolji uspjeh u lovu štuka postiže pri dobroj dnevnoj svjetlosti, ali ne i pri prejakoj, kad i druge ribe dobro vide nju, pa to treba imati u vidu kad se planira odlazak u ribolov. U zamućenoj vodi lov se produžava, jer u nedostatku povoljnih uvjeta za lov ima više promašaja, pa i više pokušaja. Zasjeda koju zauzima ovisi od terena. Ako nema granja, panjeva i potopljenih vrba, ili su zauzete krupnijim primjercima, dobra je i odsječena obala. U nedostatku bolje zasjede, i ravna površina betonskog zida je dobra, a kad nema druge, štuka legne i na golo dno i vreba. To stajanje štuke na čekanju je savršeno mirno "zamrznuto", sve do trenutka približavanja plijena, kada štuka, polako mašući grudnim perajama, počinje ukrućena prilaziti plijenu. Kad rep krene, napad je uvelike u tijeku, a plijen obično tada počinje bježati, što je već prekasno. Pri tome je štuka u stanju izvanrednom brzinom iz pravocrtnog plivanja uvijanjem tijela promijeniti pravac i uzvratiti izrazito naglim promjenama pravca plijena u pokušaju bijega.
Proljeće
Buđenje prirode u veljači pravi je trenutak za razmnožavanje kod štuke. Jedna štuka, ženka, okuplja oko sebe veći broj mužjaka, čin mrijesta se odvija u manjim kanalima ili zaljevima, na zatravnjenim mjestima, poplavljenim nadolazećim proljetnim vodama. Optimalna dubina za mrijest je između 0,5 i 1,2 m. čim voda dosegne 10-11°C, ženke polažu oko 20 000 jaja koja mužjaci odmah oplođuju. Jajašca su obavijena sluzavom opnom, koja ima nadražujuće djelovanje i služi za zaštitu. Zbog toga štuka ne pravit gnijezda za mrijest, kao što to čine neke druge vrste smuđ. Osim patuljastog američkog somića - mljevića ni jedna druga riblja vrsta ne jede ikru štuke. No i mljević je dovoljan da, u vodama nastanjenim štukom, bitno doprinese smanjenju njene populacije. Nakon mrijesta, štuka kratko vrijeme miruje, a onda počinje intenzivno se hraniti i prelazi na svoj razbojničko - samački način života. Ni jedan živi stvor, koji je manji od nje, a kreće se po njenoj teritoriji nije siguran. Ipak, oko 95% njene hrane čini riba i to uglavnom, bolesna ili povrijeđena. Štuka se zbog toga može nazvati i čistačem voda koje nastanjuje i u kojima je riba uvijek u dobroj kondiciji.
Ljeto
Iako se štuka može upecati tijekom cijele godine, njen apetit je ipak promjenljiv. Dolaskom ljeta i visokih temperatura štuka se teže upeca. Prvi razlog za to je obilje hrane koja je dostupna u svakom trenutku. Stoga je ona relativno rijetko aktivna u pogledu lova i dobar dio vremena provede u mirovanju, sita. Drugi razlog, za smanjenu mogućnost ulova, je velika zatravljenost vode. Ne samo što trava onemogućava varaličarenje, zatravljenost je opasna i za život, ne samo štuke, nego i svih ostalih ribljih vrsta. Događa se da na manjim kanalima s niskim vodostajem i visokom temperaturom u vodi koncentracija kisika toliko padne što uzrokuje gušenja ribe. To je još jedan čimbenik koji utječe na brojnost, ovoga puta ne samo štuke, nego i svih ostalih vrsta. Ovakva pojava se ne događa na većim i dubljim vodama, pogotovo ne na otvorenim tekućim vodama.

Fotografije:ime autora navedeno je na fotografiji // Tekst članka:Wikipedia

Za registrirane korisnike