Tamron je posebno za vlasnike digitalnih kamera s APS-C veličinom senzora razvio cijelu seriju objektiva, a najnoviji i ovog trenutka najbolji od njih je visoko osjetljivi zum srednjeg raspona SP AF 17-50mm F/2.8 XR Di II VC LD Apsherical IF, koji ima ugrađen stabilizator, odnosno VC – „Vibration Compensation“ – sistem kompenzacije potresenosti.
Taj zum je kupcima bio na raspolaganju i prije, ali su ga sada doradili ugradnjom trosmjernog stabilizatora slike. Tako možemo u slabim svjetlosnim uvjetima koristiti 2-3 stupnja dulja vremena osvjetljavanja od teoretski propisanog, a s malo sreće dobijemo mogućnost da nam stabilizator (ili „kompenzator potresenosti“ – kako bi ga kod Tamrona zvali zbog marketinških i licenčnih ograničenja) pomaže čak i za 4 stupnja. Tako je objektiv 17-50mm, koji je također dosta jak i omiljen standardni zum za sve one s najvišim zahtjevima postao još upotrebljiviji i jači. Tamron je poznata japanska firma sa šest desetljeća tradicije. Stari zaljubljenici će se sjetiti nekadašnjih snažnih zumova od prije 20 ili 30 godina, i njihovog vječitog boja s Vivitarom – tko će napraviti jači objektiv u bilo kojem razredu. No, Vivitar se polako ugasio, a Tamron je sa svojim optičkim čudesima još uvijek s nama, bolji i upotrebljiviji nego ikada. Svoju tržišnu poziciju je našao u specijalnim jakim ili mega-zum objektivima, a u zadnjem desetljeću se razvio u prvog ponuđača višenamjenskih zumova s ekstremnim rasponom. Kada se taj trend mega-zumova počeo razvijati, prije više od dvadeset godina sam među prvima kupio Sigmu 35-200, ali s njom zbog prirode posla nisam bio posebno zadovoljan – tada je tim objektivima nedostajalo upotrebljivosti, robusnosti i oštrine. Kada se kasnije pojavio prvi Tamronov zum te vrste i nove SP generacije s rasponom 28-200mm, opet sam bio među prvim kupcima i u samom reporterskom radu sam ga dobro istestirao, upoznao koristio i iskoristio. Uvijek sam iznova bio iznenađen njegovom podesnošću, brzinom i za reporterski rad vrlo dobrom slikom – bez obzira na tehnička ograničenja tadašnje optike. Usprkos tomu da sam kasnije promijenio stil snimanja (umjesto jednog brzog univerzalnog zuma sam stavio dva specijalna: posebno širokokutni zum i posebno jaki tele zum, svaki na svojem kućištu), i dalje sam s nostalgijom i oduševljenjem spominjao svojeg mega-Tamrona.
Kasnije sam u vodećem njemačkom mediju redovito pratio usporedne testove i s rezultatima sam uvijek iznova bio iznenađen – vrlo često je Tamron dobivao najbolje ocjene, posebice na području oštrine gdje je bio s nekim svojim specijalnim objektivima uvijek za nekoliko bodova ispred konkurencije iz većih poduzeća. Zato sam s velikim veseljem prihvatio mogućnost da isprobam najnoviji Tamron SP AF 17-50mm F/2,8 XR Di II VC LD Aspherical IF. Tamron s rasponom 17-50mm predstavlja vrlo snažan objektiv (f/2,8!) na cijelom srednjem području snimanja. Ako mm preračunamo u iznose punog formata, tada za Nikon kućišta dobijemo raspon od 25.5 – 75mm, a na Canonu 27.2 – 80mm, što nam daje raspon najkorisnijih žarišnih udaljenosti: s jedna strane solidan širokokutnik, a na drugoj strani vrlo upotrebljiv portretni objektiv sa svim međustupnjevima. Tamron proizvodi taj super-objektiv i za Nikon i za Canon bajonet, a u svojim podacima koristi kompromis i diplomatski navodi faktor za preračun na APS-C senzor od 1.55, što je točno na polovici između Nikona i Canona. Već prije ugradnje stabilizatora je to bio odličan objektiv, koji je sada dobio još na upotrebljivosti, tako da u ekstremnim svjetlosnim uvjetima mirno možemo koristiti njegov najveći otvor blende od f/2.8, kao i dodatne mogućnosti stabilizatora. Tamron navodi da stabilizator – „kompenzator vibracija“ radi na frekvenciji od 4000Hz, što znači da vibracije korigira 4000 puta u sekundi i time se dovoljno brzo prilagođava pomacima kamere i zadržava smirenu ravninu slike bez obzira da li je potresenost uzrokovana pomacima kamere ili trešnjom snimateljeva tijela. Neki stabilizatori imaju poseban gumb za prebacivanje između normalnog snimanja i onog s pomakom, Tamronov stabilizator te pomake samostalno prepoznaje i tomu prilagodi korekcije. Usprkos tomu da sam vrlo skeptičan prema svim stabilizatorima (od kada imamo vrlo osjetljive senzore radije dignem osjetljivost za 2-3 stupnja i tako riješim problem), bio sam vrlo iznenađen upotrebljivošću u učinkovitošću VC tehnologije u standardnom zumu srednjeg raspona koji se lako mjeri sa svim drugima koji su već otprije prisutni na tom području.
Svako slovo ili kratica u nazivu znači novu tehnologiju, drugačiju dopunu kvalitete! „SP“ znači „super jake“ leće i odlučnu mehaničku osnovu, „AF“ znači automatsko (i dovoljno brzo) izoštravanje, „XR“ je dodatna oznaka za posebnu tehniku obrade stakla, „Di II“ znači da se radi o objektivu za digitalne kamere APS-C veličine senzora, „VC“ je kompenzator vibracija, „LD“ je oznaka za leće s niskom disperzijom svjetlosti, a da bi dosegli vrhunskoj oštrini usprkos velikoj svjetlosnoj snazi, koristili su asferične leće i cijela konstrukcija ima još i oznaku „IF“ za unutrašnje izoštravanje. S jedne strane su marketinške oznake koje pokazuju razvijene optičke tehnologije združene na jednom mjestu i uvijek u funkciji najviše kvalitete slike. Tamron AF 17-50mm F/2,8 XR Di II VC LD Aspherical IF je poprilično velik (inače ne bi mogao imati tako visoku svjetlosnu snagu), mehanički vrlo solidno napravljen (iz posebne plastične legure, koja se koristi u avio industriji) i dovoljno robustan objektiv i za redovan reporterski posao. Navoj za filtre ima promjer od 72mm, a s objektivom dobijemo i posebno oblikovano sjenilo za sunce. Na kućištu imamo 3 gumba: za uključivanje i isključivanje AF i VC i treći koji je Tamronov posebnost. S njim zaključamo zum u šrokokutnom položaju da se isti u toku nošenja nepotrebno ne izvuče u tele položaj i ne dođe u rizik oštećenja. Tamron 17-50mm f/2,8 nam omogućava nekoliko različitih pristupa: s jedne strane možemo iskoristiti visoku optičku snagu i koristiti ga kod punog otvora blende čime napravimo odličnu sliku i u graničnim područjima ili svjetlosnim uvjetima, pa time i mogućnost da osobe ili predmet u prvom planu slikamo oštre, a pozadinu zamutimo. Naravno, objektiv možemo zatvoriti za 2-3 blende i time dobijemo veću dubinsku oštrinu, a za snimanje u graničnim svjetlosnim uvjetima po potrebi možemo uključiti još i „kompenzator vibracija“ kako Tamron naziva stabilizator i na taj način tražimo druge načine osvjetljavanja ili svjetlosna rješenja snimke. Tamron SP AF 17-50mm F/2,8 XR Di II VC LD Aspherical IF je prvoklasan objektiv toga razreda vrlo velike snage, upotrebljivosti, optičkom i konstrukcijskom kvalitetom i po još uvijek prihvatljivoj cijeni za taj razred kvalitete! Sa stajališta korisnika naviknutog na Canona ima samo jednu veliku grešku: Oba obruča (kako za zumiranje, tako i za izoštravanje) se vrte u Niknovom smjeru! Tamron je očito odlučio svjesno ciljati na Nikonove korisnike, koji u tom razredu uopće nemaju usporedivog objektiva sa stabilizatorom (označene s Nikonovom oznakom VR). Smjer okretanja obruča kod mehaničkog izoštravanja mu Canonov tabor može oprostiti jer kod korištenja AF-a to niti nije važno. Ako usporedimo da sličan Canonov objektiv košta dvostruko više, možemo mu oprostiti i suprotan smjer okretanja obruča – ako želimo ili trebamo tako jaki Tamronov objektiv koji je u ovom trenutku najnoviji i najbolji. Nakon detaljnog testa i dužeg korištenja, moramo dobro paziti da ne postanemo Tamronovi obožavatelji ili čak ovisnici... Autor članka:Veljko Jukič,prijevod Željko Božić Članak preuzet sa :www.e-fotografija.hr |