Mali vodenjak

 

 

 

 

 

Mali vodenjak (Lissotriton vulgaris ) je repata životinja duguljasta tijela dugačka do 10 cm. Koža je glatka i s leđa maslinasta, a odozdo svijetla i posuta tamnim točkama, koje se na glavi odozgora spajaju u pruge. Trbuh je po sredini narančast i posut tamnim točkama i mrljicama. Mužjaci razvijaju tokom razdoblja parenja valovitu krijestu i kožna proširenja na prstima stražnjih nogu.
Ženke su nešto manje od mužjaka, bljeđe obojene i točke na njihovom tijelu su sitnije od onih kod mužjaka.Pojedinačna jaja promjera do 4 mm sakrivena su u naborima vodenog bilja. Ličinke su zdepaste sa čupavim škrgama. Narastu do veličine 4 cm.

Stanište
Nastanjuje širok raspon stajaćih voda, a dio godine i okolnih kopnenih staništa. U vodi se odrasle jedinke često zadržavaju blizu površine, gdje i love, za razliku od ličinki koje žive pri dnu.

Životni ciklus
Mužjaci prvi stižu u vodena staništa u rano proljeće. Udvaraju se ženkama posebnim položajima tijela te mašući repom u njihovom smjeru. Na kraju mužjaci polažu paketić sperme (spermatofor) i navedu ženku da ga pokupi kloakom. Ženka položi oko 100 – 300 jaja iz kojih nakon 1 - 3 tjedna izlaze vodene ličinke. Za nekoliko mjeseci one se preobraze u mlade vodenjake i izlaze na kopno. Mužjaci postaju spolno zreli nakon 2 - 3 godine, a ženke oko godinu dana kasnije. Postoje i neotenične jedinke, koje dosegnu spolnu zrelost bez da se potpuno preobraze. U zatočeništvu mogu doživjeti do 28 godina, ali u prirodi rijetko žive duže od 7.

Prehrana i predatori
Odrasle jedinke na kopnu jedu gujavice, puževe, pauke i kukce. Ličinke i odrasli u vodi jedu račiće, vodene mekušce i kukce te ličinke kukaca. Glavna opasnost za ličinke su ličinke kukaca, ali i gmazovi koji se hrane u vodi, ptice i mali sisavci. U kopnenoj fazi hrana su sisavcima, pticama i gmazovima.

 

Kategorija ugroženosti:Najmanje zabrinjavajuća LC

Hrvatski propisi zaštite vrste:
Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 07/06) - strogo zaštićene populacije na Krku i populacije Dalmacije, a zaštićene populacije kontinentalne I gorske Hrvatske.

autor članka: Tea Šilić, dipl. ing. biologije // fotografije: Zoran Ožetski // članak preuzet sa web stranice: zasticenevrste.azo.hr

Smukulja (Coronella austriaca): Odrasli su dugi obično do 70 (75) cm, nekad preko 80 cm. Ženke su veće od mužjaka. Zjenica je okrugla, glatke ljuske. Obično sivkasta, smeđkasta, roskasta, nekad i crvenkasta. Ženke su sivije od mužjaka (obično su smeđi). Po tijelu imaju2 reda tamnih (smeđih, crnih) pjega, iza glave obično malo veće mrlje (nekad u obliku rogova). Na bočnoj strani glave prolazi tamna pruga od nosnice preko oka do vrata. Trbuh je crvenkast, narančast, siv ili crnkast, nekad s pjegicama.

Stanište: Može ju se naći na grmovitim, travnatim padinama, kamenjarima (navodno čak i u vinogradima), suhim, ali i vlažnim staništima. Voli se grijati ispod vegetacije, limova (...), ali izbjegava velike vrućine. Zbog toga je češće aktivna u hladnijim dijelovima dana i toplim oblačnim danima.

Ponašanje: Vrlo tajnovita zmija koja je aktivna danju. Za toplijeg vremena aktivna i noću. Po danu se ne kreće puno (13 - 100 m). Može se penjati po gustom niskom grmlju. Relativno spora i flegmatična, ali u rukama često grize, čak i ako se ne osjeća ugroženom (ugriz je potpuno bezopasan i ne boli, ali po mom mišljenu i osobnom iskustvu ima jači stisak od bjelice iste veličine). Također, kao i bjelouška, pušta sekret neugodna mirisa (miris je puno slabijeg intenziteta od bjelouške).

Prehrana: Ne "trči" za plijenom, traži ga po mirisu do njegovog skrovišta i tamo se hrani. Veći plijen omota tijelom. Većinom se hrani gušterima (često 70% prehrane!) (posebno veličine običnog zelembaća napola izraslog u dužinu), sljepići i skinkovi, mali sisavci (i njihove bebe), male zmije (čak male ljutice!), jaja gmazova i ptići. Ženke se češće hrane nečim drugim, a ne gušterima. Bebe i mladi se hrane kukcima i gušterima.

Razmnožavanje: U sezoni parenja (proljeće), mužjaci se bore. Parenje traje nekoliko sati. Kote 2 - 16 (rijetko 19) živih malih. Na jugu se opet pare u ljeto i mlade nose kroz zimski san i kote na proljeće. Na sjeveru ženke se pare svake 2 - 3 god. Mužjaci sazriju za 2.5-3 god. (jug) i 4 god. (sjever). Ženkama treba dulje. Nekad živi i 18 godina u prirodi.

BROŠURE I BILTENI

tocka Zmije u hrvatskoj (PDF)
tocka Ekološka mreža duž rijeke Save (PDF)
tocka Slatkovodne ribe - svojte (PDF)
tocka Stanišni tipovi - 1.dio (PDF)
tocka Stanišni tipovi - 2.dio (PDF)
tocka Vidra - svojte (PDF)

Izdavač : DZZP - Zagreb

Za registrirane korisnike